Kotači dostupni na tržištu mogu se kategorizirati prema materijalu u čelične i aluminijske kotače, od kojih svaki ima svoj niz prednosti i nedostataka.
Primarna prednost čeličnih kotača je njihov jednostavan proizvodni proces (obično uključuje lijevanje) i relativno niska cijena; također posjeduju izvrsnu otpornost na zamor metala-u suštini nudeći kombinaciju pristupačnosti i izdržljivosti. Međutim, čelični kotači imaju primjetne nedostatke: neprivlačni su (nemaju ili nemaju nikakvu estetsku privlačnost), teški (čelik je znatno gušći od aluminijske legure), imaju visok otpor inercije, slabo raspršuju toplinu i vrlo su skloni hrđanju. Aluminijski kotači učinkovito rješavaju te probleme; lakši su, nude niži inercijski otpor i proizvedeni su s visokom preciznošću, što rezultira minimalnom deformacijom tijekom-brzine rotacije. Ove karakteristike poboljšavaju-pravu vožnju i smanjuju otpor kotrljanja gume, čime se smanjuje potrošnja goriva. Nadalje, materijali od legure provode toplinu oko tri puta učinkovitije od čelika, osiguravajući superiornu disipaciju topline koja pogoduje kočionom sustavu vozila ublažavanjem gubitka topline u gumama i kočnicama. Većina tvornički-ugrađenih aluminijskih naplataka izrađena je od aluminijske legure, iako mnogi naknadni naplatci sadrže elemente poput kroma ili titana kako bi zadovoljili specifične izvedbene ili estetske zahtjeve. Međutim, aluminijski naplatci znatno su skuplji od čeličnih naplataka; posljedično, među vozilima početne-razine i srednje-klase, čelični kotači često se nalaze na osnovnim modelima, dok su kotači od lake legure standardni na višim-dopunama.
